Kočerin: pjesme i plesovi, čuvari tradicije
„Kad se sjetim,suza krene“-rekla bi moja baka.
Mnoge godine su prošle, no u njihovim srcima stari običaji ostaju. Uvijek sam se pitala zašto, te što je toliko posebno?
Kada mi je baka odgovorila,za ista sam se zapitala što se dogodilo s današnjim svijetom?
Kako je moguće da se iz godine u godinu promjene drastično događaji?
Prema tome pokušala sam napraviti intervju s nekom starijom osobom, uz pomoću koje bi što više dočarala ovu temu.
Kako su se djeca prije zabavljala bez igrica na mobitelu ili laptopu?
„Prije bi dica gonjala loptu po polju,igrali se žmure i krali trišnje,a sad ništa od tog. Sad samo bulje u one njiove kutije il one mobitele i šute. Zaboravit će pričat a domalo i odat.
Jesu li tadašnja djeca bila poslušnija od današnje djece?
„Jesu,prije su dica puno više radila i ništa im nije bilo teško. Danas se nesmi ditetu ništa reć nit zagalamit,odma zove oni plavi telefon.“
Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?
„Ma,morala sam puno radit,ić u školu a kad se vratin odma morala živinu pustit.“
Kakve su škole bile tada?
„E,moj sinko tada ako nešto ne znaš dobiješ po prstima.“
I na kraju što bi poručila nama mladima?
„Neka dobro uče i Boga mole. Al slabo se ova omladina čuva,nek se bolje pazi svih napasti i te mobitele pobaca iz ruku.“
Hvala našoj baki što je pristala na intervju. Nadam se da ćete izvući bar neku pouku iz ovoga,jer ipak bake i djedovi uvijek imaju neki savjet koji nam može pomoći u žuvotu.
Mnoge godine su prošle, no u njihovim srcima stari običaji ostaju. Uvijek sam se pitala zašto, te što je toliko posebno?
Kada mi je baka odgovorila,za ista sam se zapitala što se dogodilo s današnjim svijetom?
Kako je moguće da se iz godine u godinu promjene drastično događaji?
Prema tome pokušala sam napraviti intervju s nekom starijom osobom, uz pomoću koje bi što više dočarala ovu temu.
Kako su se djeca prije zabavljala bez igrica na mobitelu ili laptopu?
„Prije bi dica gonjala loptu po polju,igrali se žmure i krali trišnje,a sad ništa od tog. Sad samo bulje u one njiove kutije il one mobitele i šute. Zaboravit će pričat a domalo i odat.
Jesu li tadašnja djeca bila poslušnija od današnje djece?
„Jesu,prije su dica puno više radila i ništa im nije bilo teško. Danas se nesmi ditetu ništa reć nit zagalamit,odma zove oni plavi telefon.“
Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?
„Ma,morala sam puno radit,ić u školu a kad se vratin odma morala živinu pustit.“
Kakve su škole bile tada?
„E,moj sinko tada ako nešto ne znaš dobiješ po prstima.“
I na kraju što bi poručila nama mladima?
„Neka dobro uče i Boga mole. Al slabo se ova omladina čuva,nek se bolje pazi svih napasti i te mobitele pobaca iz ruku.“
Hvala našoj baki što je pristala na intervju. Nadam se da ćete izvući bar neku pouku iz ovoga,jer ipak bake i djedovi uvijek imaju neki savjet koji nam može pomoći u žuvotu.
Čuvari tradicije: FOLKLOR
Kao i svako drugo mjesto Kočerin ima svoje običaje,no i ljude koji te običaje čuvaju u srcima već godinama. Pokušavamo ih ne zaboraviti,a u tome nam i naš folklor pripomaže.
HKUD Kočerin i uopće zamisao o društvu krenula je od desetak cura koje su već imale iskustva u narodnim plesovima, zato što je Ana iz HKUD-a Mokro jedno vrijeme držala tečaj narodnih plesova na Kočerinu, pa su izrazile želju da se i na Kočerinu osnuje jedno Kulturno-umjetničko društvo s kojim bi mogli nastupati diljem BiH i RH. Nije išlo lako, imali smo puno problema (prostor za vježbanje,nošnje,nezainteresiranost muške populacije kao i velikog dijela stanovništva) ali zahvaljujući upornosti predsjednika HKUD-a kao i ovim curama a kasnije i nekim sponzorima HKUD-o Kočerin je osnovano pa evo i danas postoji i broji oko 80 članova svih uzrasta. Prvi ples koje su u HKUD-u cure naučile je Ražanac, ples iz okolice Zadra a koreografiju je postavila Katarina Kokolj iz Goteborga Švedska a podrijetlom je iz Potkraja župa Kočerin. Prve nošnje nam je izradila Blagica Galić iz Ljubotića .
HKUD Kočerin i uopće zamisao o društvu krenula je od desetak cura koje su već imale iskustva u narodnim plesovima, zato što je Ana iz HKUD-a Mokro jedno vrijeme držala tečaj narodnih plesova na Kočerinu, pa su izrazile želju da se i na Kočerinu osnuje jedno Kulturno-umjetničko društvo s kojim bi mogli nastupati diljem BiH i RH. Nije išlo lako, imali smo puno problema (prostor za vježbanje,nošnje,nezainteresiranost muške populacije kao i velikog dijela stanovništva) ali zahvaljujući upornosti predsjednika HKUD-a kao i ovim curama a kasnije i nekim sponzorima HKUD-o Kočerin je osnovano pa evo i danas postoji i broji oko 80 članova svih uzrasta. Prvi ples koje su u HKUD-u cure naučile je Ražanac, ples iz okolice Zadra a koreografiju je postavila Katarina Kokolj iz Goteborga Švedska a podrijetlom je iz Potkraja župa Kočerin. Prve nošnje nam je izradila Blagica Galić iz Ljubotića .
Danas kao uspješno društvo ima iza sebe dosta nastupa diljem BiH,no i šire.
Među značajnije ubrajaju one u poznatim smotrama folklora u susjednoj Hrvatskoj.
Cilj ovog društva je da čuva pradjedovske običaje ovoga područja,te da ih njeguje.
Zahvaljujući slozi i povezanosti naše mjesne zajednice Kočerina,te predsjedniku našeg KUD-a Marinku Mikuliću naš KUD iz godine u godinu sve više napreduje.
Nadamo se da će i dalje iz godine u godinu čuvati našu tradiciju,te je prenijeti na svoje potomstvo,kako bi i oni slijedili njihov primjer.
Među značajnije ubrajaju one u poznatim smotrama folklora u susjednoj Hrvatskoj.
Cilj ovog društva je da čuva pradjedovske običaje ovoga područja,te da ih njeguje.
Zahvaljujući slozi i povezanosti naše mjesne zajednice Kočerina,te predsjedniku našeg KUD-a Marinku Mikuliću naš KUD iz godine u godinu sve više napreduje.
Nadamo se da će i dalje iz godine u godinu čuvati našu tradiciju,te je prenijeti na svoje potomstvo,kako bi i oni slijedili njihov primjer.
