Cazin je naselje i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine na križanju puteva koji vode od Bihaćaprema Velikoj Kladuši, susjednoj Hrvatskoj i dalje prema zapadnoj Evropi, zatim preko Tržačkih Raštela prema Jadranskom moru i jugozapadno preko Bosanske Krupe prema Banjoj Luci, Tuzli i dalje prema istoku.
Teritorija općine Cazin zahvata 353.6 km u kojoj prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. godine živi 69.411stanovnika, teritorijalno organiziranih u 23 mjesne zajednice sa 54 naseljenih mjesta. Gustoća naseljenosti iznosi 194.97 stanovnika na 1 km2. Prema popisu iz 1991. godine općina Cazin imala je 63.409 stanovnika od čega 97,56% Bošnjaka, 1,21%Srba i 1,23% građana ostalih nacionalnosti, dok je prosječna gustoća naseljenosti iznosila 180 stanovnika na 1 km2.
Prevladava niskobrdoviti reljef između 200 i 400 metara nadmorske visine. Ukupne površine obradivog zemljišta iznose 21.331 hektara. Šume zauzimaju oko 25% teritorija, dok na vodotoke otpada 0,18% površine.
Cazin je naselje i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine na križanju puteva koji vode od Bihaćaprema Velikoj Kladuši, susjednoj Hrvatskoj i dalje prema zapadnoj Evropi, zatim preko Tržačkih Raštela prema Jadranskom moru i jugozapadno preko Bosanske Krupe prema Banjoj Luci, Tuzli i dalje prema istoku.
Teritorija općine Cazin zahvata 353.6 km u kojoj prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. godine živi 69.411stanovnika, teritorijalno organiziranih u 23 mjesne zajednice sa 54 naseljenih mjesta. Gustoća naseljenosti iznosi 194.97 stanovnika na 1 km2. Prema popisu iz 1991. godine općina Cazin imala je 63.409 stanovnika od čega 97,56% Bošnjaka, 1,21%Srba i 1,23% građana ostalih nacionalnosti, dok je prosječna gustoća naseljenosti iznosila 180 stanovnika na 1 km2.
Prevladava niskobrdoviti reljef između 200 i 400 metara nadmorske visine. Ukupne površine obradivog zemljišta iznose 21.331 hektara. Šume zauzimaju oko 25% teritorija, dok na vodotoke otpada 0,18% površine.
Cazinska krajina je naseljena stalno, još od razdoblja paleolitika, tj. starijeg kamenog doba, a o tome imamo značajnu potvrdu u jednom slučajnom arheološkom nalazu jedne kamene kalupaste sjekire koja je pronađena u samome gradu Cazinu, na prostoru Stare Govedarnice. Na temelju nekoliko arheoloških nalaza može se zaključiti da je ovo mjesto bilo naseljeno još u eneolitiku (otprilike 3500.pr.n.e-2200.pr.n.e), uglavnom stanovnicima nositeljima lasinjske i vučedolske kulture, zatim u kasnom brončanom i starijem željeznom dobu .Možemo samo pretpostaviti, jer nemamo za tu tvrdnju relevatnih povijesnih ili arheoloških dokaza, da je ime Cazina možda izvedeno iz iz latinske riječi "Casino", (od samostana ili manastira Monte Casino u Italiji i povratne seobe dijela Zapadnih Gota).U povijesnim izvorima Cazin se češće spominje od 1522. godine, kada su Osmanlije osvojile utvrđeni grad Knin. Prema stručno istraženim arheološkim nalazima, te ostacima mnogobrojnih i različitih zidina, kao i prema usmenim narodnim predajama, koje su se mogle čuti, utvrda u Cazinu potječe po svim pokazateljima iz srednjega vijeka. Poznati hrvatski povjesničar Radoslav Lopašić prenosi tu narodnu usmenu predaju, koja se prenosila s koljena na koljeno i koju je svakako čuo, boraveći na ovome prostoru, da se pripovijeda među ovdašnjim stanovništvom:
Prvi poznati kninski biskup u Cazinu bio je Andrija Tuškanić, koji je 1530. godine javio generalu Katzianeru, da se na njegovu varoš oppidum Cazin spremila jaka četa osmanskih konjanika i pješaka. Nakon smrti ovoga biskupa, neko vrijeme je Cazin držao poznati plemić Petar Keglević, koji je 1535. godine, po kraljevoj naredbi predao Cazin na upravljanje novome biskupu kninskom, kanoniku Petruod Ripča, za čijeg su stolovanja u Cazinu, 1539. godine Osmanlije zauzele grad. Petar Keglević ga je uskoro povratio pod svoju vlast. Od 1553. godine Cazin je imao stalnu krajišku vojničku posadu.
Teritorija općine Cazin zahvata 353.6 km u kojoj prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. godine živi 69.411stanovnika, teritorijalno organiziranih u 23 mjesne zajednice sa 54 naseljenih mjesta. Gustoća naseljenosti iznosi 194.97 stanovnika na 1 km2. Prema popisu iz 1991. godine općina Cazin imala je 63.409 stanovnika od čega 97,56% Bošnjaka, 1,21%Srba i 1,23% građana ostalih nacionalnosti, dok je prosječna gustoća naseljenosti iznosila 180 stanovnika na 1 km2.
Prevladava niskobrdoviti reljef između 200 i 400 metara nadmorske visine. Ukupne površine obradivog zemljišta iznose 21.331 hektara. Šume zauzimaju oko 25% teritorija, dok na vodotoke otpada 0,18% površine.
Cazin je naselje i središte istoimene općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine na križanju puteva koji vode od Bihaćaprema Velikoj Kladuši, susjednoj Hrvatskoj i dalje prema zapadnoj Evropi, zatim preko Tržačkih Raštela prema Jadranskom moru i jugozapadno preko Bosanske Krupe prema Banjoj Luci, Tuzli i dalje prema istoku.
Teritorija općine Cazin zahvata 353.6 km u kojoj prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. godine živi 69.411stanovnika, teritorijalno organiziranih u 23 mjesne zajednice sa 54 naseljenih mjesta. Gustoća naseljenosti iznosi 194.97 stanovnika na 1 km2. Prema popisu iz 1991. godine općina Cazin imala je 63.409 stanovnika od čega 97,56% Bošnjaka, 1,21%Srba i 1,23% građana ostalih nacionalnosti, dok je prosječna gustoća naseljenosti iznosila 180 stanovnika na 1 km2.
Prevladava niskobrdoviti reljef između 200 i 400 metara nadmorske visine. Ukupne površine obradivog zemljišta iznose 21.331 hektara. Šume zauzimaju oko 25% teritorija, dok na vodotoke otpada 0,18% površine.
Cazinska krajina je naseljena stalno, još od razdoblja paleolitika, tj. starijeg kamenog doba, a o tome imamo značajnu potvrdu u jednom slučajnom arheološkom nalazu jedne kamene kalupaste sjekire koja je pronađena u samome gradu Cazinu, na prostoru Stare Govedarnice. Na temelju nekoliko arheoloških nalaza može se zaključiti da je ovo mjesto bilo naseljeno još u eneolitiku (otprilike 3500.pr.n.e-2200.pr.n.e), uglavnom stanovnicima nositeljima lasinjske i vučedolske kulture, zatim u kasnom brončanom i starijem željeznom dobu .Možemo samo pretpostaviti, jer nemamo za tu tvrdnju relevatnih povijesnih ili arheoloških dokaza, da je ime Cazina možda izvedeno iz iz latinske riječi "Casino", (od samostana ili manastira Monte Casino u Italiji i povratne seobe dijela Zapadnih Gota).U povijesnim izvorima Cazin se češće spominje od 1522. godine, kada su Osmanlije osvojile utvrđeni grad Knin. Prema stručno istraženim arheološkim nalazima, te ostacima mnogobrojnih i različitih zidina, kao i prema usmenim narodnim predajama, koje su se mogle čuti, utvrda u Cazinu potječe po svim pokazateljima iz srednjega vijeka. Poznati hrvatski povjesničar Radoslav Lopašić prenosi tu narodnu usmenu predaju, koja se prenosila s koljena na koljeno i koju je svakako čuo, boraveći na ovome prostoru, da se pripovijeda među ovdašnjim stanovništvom:
Prvi poznati kninski biskup u Cazinu bio je Andrija Tuškanić, koji je 1530. godine javio generalu Katzianeru, da se na njegovu varoš oppidum Cazin spremila jaka četa osmanskih konjanika i pješaka. Nakon smrti ovoga biskupa, neko vrijeme je Cazin držao poznati plemić Petar Keglević, koji je 1535. godine, po kraljevoj naredbi predao Cazin na upravljanje novome biskupu kninskom, kanoniku Petruod Ripča, za čijeg su stolovanja u Cazinu, 1539. godine Osmanlije zauzele grad. Petar Keglević ga je uskoro povratio pod svoju vlast. Od 1553. godine Cazin je imao stalnu krajišku vojničku posadu.
