Radetina kula
Radetina kula / turanj/ - osnovica ove kule je krug.Sazidana je na rubu jedne male izbočine,koja je sa tri strane okomita,pa samim tim i nepristupačna.Krova nema,ali se sačuvao samo balkon.Ispod kule se nalazi pećina i vrlo je vjerovatno da je bila u vezi sa kulom.
Ova kula je bila stražarnica,pa je po tome i cijeli kraj prozvan Karaula.
Radetina kula se prvi puta spominje1563. godine u izvještaju o kulama i utvrđenim gradovima u Krajini.Kula se tada nalazi u vlasti porodice Kobasića,koji su bili vlasnici i Brekovice na Uni.
Grb porodice Kobasići je pronađen na sarkofagu u Bihaću .
Radetina kula se prvi puta spominje1563. godine u izvještaju o kulama i utvrđenim gradovima u Krajini.Kula se tada nalazi u vlasti porodice Kobasića,koji su bili vlasnici i Brekovice na Uni.
Grb porodice Kobasići je pronađen na sarkofagu u Bihaću .
Kobasići su stara hrvatska plemićka porodica koja je u XV. i XVI. v. igrala veliku ulogu u Krajini. Matko Kobasić spominje se kao prvi potpisnik u jednoj povelji iz 1488 god., a isto tako u jednoj povelji iz 1488 god., a isto tako u jednoj darovnici 1493, izdatoj od kralja Vladislava II. Nije isključeno da je Matko otac Ivana i Gaspara Kobasića. Ivan se odlikovao u borbama protiv Turaka pa je dobio i nova imanja u Sudči, Otoku, Topoljanima, Omišalju i Bristovici u okolici Bihaća. Bio je veliki prijatelj novog kralja Ferdinanda I. koji mu je dao imanje Kralje. Izvori navode da je bio župan u županiji Bužkoj ispod Velebita (1512). Napominjemo da i danas Kobasići žive u Krajini i u Hrvatskoj. Emrik de Peren, palatin i ban piše diktatorima Slavonije 1513. god. te spominje i Ivana Kobasića kao kastelana. Kad su hrvatski plemići birali Ferdinanda I. za hrvatskog kralja, bio je prisutan i Ivan Kobasić, kastelan tvrđave Brekovice kod Bihaća. On je dao svoj glas Ferdinandu I. 1527. god., jer ga je i prije kao nadvojvoda austrijski pomagao. Nakon izbora Ferdinanda I. za kralja Hrvatske plemići su dobili veću vojnu i materijalnu pomoć od austrijskih staleža i od samog kralja Ferdinanda I. Tako je Ivan Karlović javio Ferdinandu I. 25. februara 1527. god. Da se Bihać nalazi jedini u rukama bana i da ima već pola godine kako grad brani Ivan Kobasić koji je ostao bez novčanih sredstava koja mu je bio dužan poslati kranjski sabor. Kranjska pomoć nije dolazila na vrijeme iako su primili nase obavezu. Ipak je, bar donekle, kralj Ferdinand I. izvršio svoje obaveze, date na cetinskom saboru. On je dodijelio Ivanu Kobasiću 15 konjanika od onih 800 koje je Ferdinand I bio obećao hrvatskom plemstvu za odbranu kraljevstva. Malo kasnije Ivan Kobasić vodi borbu protiv Turaka sa 30 konjanika (1529. god.). Strah od Turaka bio je na dnevnom redu, te su hrvatski plemići dobivali nove posjede u Hrvatskoj od kralja da bi imali od čega živjeti u slučaju gubitka Krajine. Tako je Ivan Kobasić dobio Žumberk kao sklonište u slučaju da Turci osvoje Bihać. Poslije toga ne znamo kako je i kada Ivan Kobasić umro jer se poslije 30. maja 1531. godine ne spominje. O bratu Gasparu ne znamo mnogo, samo znamo to da godina na spomeniku nije godina smrti ni Ivana ni Gaspara Kobasića, jer se to kosi s istoriskim izvorima. Ova dva brata dovršili su ovaj spomenik još za svoga zivota 1523 god. Vrlo je čudno da su stavili godinu izrade spomenika, ali se to jasno vidi iz sadržaja natpisa, naročito po riječi "sagradiše - edificaverunt". Kao sinove Ivana Kobasića izvori spominju Grgura i Petra te ističu Petra kao velikog borca protiv Turaka. U izvještaju hrvatskog sabora 27. juna 1533. god. u Zagrebu spominje se Ivanov sin Petar Kobasić dok se njegov brat Grgur potpisuje posljednji u izvještaju hrvatskih staleža u Topuskom 1535. god. Turci su Grgura Kobasića zarobili u Kostajnici 1540. god. O bratu Gasparu Kobasiću ne znamo ništa u ovo vrijeme, nego da je sin Ivanov nosio ime Gaspar. Porodica Kobasić bila je gospodar Brekoviće do 1580. god. Ivan Bojničić donio je sliku grba Kobasića, ali bez kacige i šestokrake Jedan od Kobasića, ANDRIJA od plemena Mogorovića iz Like, bio je knez kraljevskog suda čiji se pečat nalazi na glagolskoj ispravi iz 1449. god.
Radetina kula u Turske ruke pada 1635.godine kad je zauzet i Pećigrad.
Radetina kula u Turske ruke pada 1635.godine kad je zauzet i Pećigrad.
